CBCT strojevi, koji znače računalna tomografija s konusnim zrakom, stvaraju te detaljne trodimenzionalne slike tako što zakrenu X-zraku u obliku konusa oko glave pacijenta tijekom skeniranja. Uređaj zapravo snimi bilo gdje od 200 do 600 različitih slika u samo 10 do 40 sekundi ukupno. Ono što slijedi također je prilično fascinantno. Ove pojedinačne snimke kombiniraju se u tzv. volumetrijske skupove podataka. Rezolucija može biti izuzetno visoka, ponekad čak do otprilike 80 mikrona. Ova razina detalja omogućuje stomatolozima jasno vidjeti stvari poput položaja korijena zuba, izgled kosti čeljusti ispod površine te čak pratiti one zahtjevne nerve koje prolaze kroz taj područje.
Sustavi za snimanje konusnim zrakom izlažu pacijente otprilike 85 do 90 posto manje zračenja u usporedbi sa standardnim medicinskim CT skeniranjima. Brojke također jasno govore tu priču — oko 76 mikrosiverta nasuprot nekih 600 do 1.000 mikrosiverta po skeniranju. Istovremeno, ti CBCT uređaji ipak uspijevaju proizvesti slike kostiju koje su jednako detaljne kao one dobivene pomoću redovitih CT skenera. Iako, ne može se poreći da tradicionalni CT skeneri također imaju svoje prednosti. Oni pružaju znatno bolju kontrastnost za mekana tkiva jer koriste jače rendgenske zrake i opremljeni su boljim detektorima. U slučajevima kada liječnicima stvarno treba vidjeti što se događa unutar tih mekih tkiva područja glave i vrata, ništa ne nadmašuje tradicionalni CT skener kad najviše ovisi o detaljima.
Kompjutirana tomografija s konusnim snopom (CBCT) danas je neophodan alat prilikom izrade točnih trodimenzionalnih kirurških planova za probleme poput poravnanja čeljusti ili ozljeda lica. Redovna dvodimenzionalna snimanja više nisu dovoljna, jer CBCT skenovi prikupljaju detaljne podatke o volumenu s rezolucijom ispod milimetra. To liječnicima točno pokazuje gdje su kosti gustoće, mapira krvne žile i pomaže im da vide kako se različite strukture međusobno odnose, kako bi izbjegli oštećenje živaca tijekom operacija. Prema nedavnom istraživanju objavljenom u časopisu Nature 2023. godine, kirurzi koji planiraju svoje postupke koristeći ovu tehnologiju postižu otprilike 22 posto bolje rezultate u postavljanju rezova na kosti u usporedbi s onima koji to rade bez vodstva. Mogućnost simulacije putanja vijaka i metalnih pločica na ekranu prije nego što se naprave stvarni rezovi štedi vrijeme tijekom operacije i općenito dovodi do boljeg oporavka pacijenata.
Kompjutirana tomografija s konusnim zrakom može otkriti one sitne prijelome s pomakom manjim od 0,3 mm, uz lice asimetrije koje panoramski rendgenski snimci često potpuno propuste. Ono što ovu tehnologiju čini toliko vrijednom jest da samo brz skeniranje od 20 sekundi omogućuje liječnicima detaljne prikaze u više ravnina. Dobivaju jasne slike jagodičnjaka, provjeravaju integritet orbitnih podova i procjenjuju kako se vilični zglobovi pravilno poravnaju. Ovi detalji imaju veliki značaj pri planiranju rekonstrukcije nakon ozbiljnih ozljeda srednjeg dijela lica. Što se tiče izloženosti zračenju, većina CBCT skeniranja daje oko 76 mikrosiverta, otprilike onoliko koliko bi netko prirodno primio tijekom tri dana normalnog života. Ova relativno niska doza znači da pacijenti mogu sigurno prolaziti kroz kontrolna skeniranja tijekom svog liječenja, bez brige o akumulaciji opasnih razina zračenja na duže stajalo.
Godine 2024. liječnici su liječili mladog pacijenta koji je rođen s nerazvijenim kostima donje čeljusti. Koristili su posebnu tehnologiju snimanja zvanu CBCT kako bi izveli pojedinačni koštani transplant iz fibule. Kombinirajući podatke CT skeniranja s tehnikama 3D fotografije, kirurzi su uspjeli izraditi pločicu za rekonstrukciju točnu do pola milimetra. Ova priprema smanjila je vrijeme operacije za gotovo tri cijela sata u odnosu na tradicionalne metode. Nakon operacije, kontrolni snimci pokazali su da se nova kost savršeno uklopila u čeljust s manje od jednog milimetra pomaka od planiranog položaja. Svi ovi impresivni rezultati ne bi bili mogući bez naprednih 3D kirurških vodilica tijekom postupka.
CBCT snimke s visokom rezolucijom pružaju izuzetne prikaze kostanih struktura TMJ-a, pokazujući sitne detalje o položaju kondila i količini prostora unutar zgloba. Ovi detalji imaju veliki značaj kada se pokušavaju uočiti problemi poput pomaka diskova ili znakova artritisa. Istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Dental Medicine 2025. godine pokazalo je nešto vrlo impresivno. Studija je zaključila da CBCT zapravo bolje odvaja kosti u odnosu na uobičajene rendgenske snimke, s točnošću koja je za oko 42% veća. To čini ove snimke posebno korisnima za praćenje promjena u kostima tijekom vremena kod osoba s dugotrajnim problemima TMJ-a. Tehnologija ima izotropnu voksel rezoluciju koja varira od 0,076 do 0,4 mm, što znači da može uočiti male erozije i koštane nastavke koje često prolaze nezapaženo na standardnim dvodimenzionalnim snimkama.
CBCT obično stvara statične slike, ali novije metode uključuju skeniranje pacijenata u više položaja, poput otvorenog i zatvorenog usta, kako bi se procijenio način kretanja zglobova. Kada pogledamo ove trodimenzionalne rekonstrukcije jednu pored druge, postaje moguće prepoznati neobične obrasce pokreta i uočiti znakove habanja prije nego što postanu ozbiljni problemi. Međutim, kada je riječ o pregledu mekih tkiva, poput malog diska između kostiju ili tkiva iza diska, dinamički MRI još uvijek zadržava prvenstvo. Razlog? CBCT jednostavno nije dobar u prikazivanju mekih tkiva zbog ograničene sposobnosti razlikovanja različitih tipova tkiva, što čini dijagnozu manje pouzdanom u tim područjima.
Veliki problem nastaje kada stomatolozi propisuju CBCT snimanje za probleme s TMJ-om kod pacijenata koji zapravo nemaju nikakve simptome. Studije pokazuju da oko 38 posto ljudi bez pritužbi ipak pokazuje nešto neobično na rendgenskim snimkama. To stvara stvarne probleme jer liječnici mogu postaviti dijagnozu stanja koja zapravo ne uzrokuju nikakve poteškoće ako se oslanjaju isključivo na ove snimke. Prema smjernicama Američke akademije oralne medicine, CBCT bi trebao biti korišten samo kada redovni pregledi i standardna snimanja ne mogu utvrditi što se događa s zglobom čeljusti pacijenta. U većini slučajeva, jednostavniji testovi savršeno funkcioniraju bez izlaganja svih nepotrebnoj radijaciji.
CT snimci s konusnim zrakom pružaju iznimno detaljne prikaze područja nosa i sinusa, što je izuzetno korisno kada liječnici trebaju precizno mapirati strukture poput ostiomeatalnog kompleksa ili procijeniti razvoj sfenoidnih sinusa prije operacije. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature još 2020. godine pokazalo je da ovi snimci mogu otkriti sitne pojedinosti u kosturama sinusa bez upotrebe intravenskih kontrastnih agensa. To ih čini odličnim za prepoznavanje neobičnih značajki poput concha bullosa ili Hallerovih stanica koje bi mogle uzrokovati trajne probleme s sinusima. Nedostatak? Kod korištenja nižih doza zračenja radi smanjenja razine radijacije, snimke ne prikazuju nosni hrskavić tako jasno. Međutim, većina kliničara smatra da je ova ograničenost prihvatljiva s obzirom na prednosti smanjenja izloženosti pacijenta zračenju.
Kliničari sve češće koriste CBCT snimke pri procjeni opstruktivnog apneje sna (OSA). Ove snimke pomažu u određivanju volumena disnog puta i otkrivanju problema poput zaostale čeljusti ili uvećanog mekog nepca koji mogu ometati protok zraka. Tehnologija omogućuje dobivanje detaljnih 3D slika tijekom normalnog disanja, što liječnicima omogućava provjeru ključnih uskih područja kako u gornjem dijelu grla, tako i iza nosa. Nekoliko zanimljivih razvoja kombiniralo je CBCT snimanje s računalnim modeliranjem kretanja tekućina. Prošle godine objavljena studija kroz Springer pokazala je kako ova kombinacija stvara realistične simulacije protoka zraka, što je posebno korisno za osobe koje imaju probleme poput iskrivljene nosne pregrade ili upaljenih nosnih rakita koji otežavaju pravilno disanje.
Tijekom rutinskog CBCT snimanja za dentalne implante, liječnici su primijetili neočekivani nalaz u maksilarnom sinusu jednostrano kod 38-godišnjeg pacijenta. Na temelju detaljnijeg pregleda, otkriveno je da se radi o cisti zadržavanja sluzi. Ove vrste cisti ne uzrokuju simptome i zapravo se pojavljuju kod 13 do 25 posto odrasle populacije, prema različitim studijama. CBCT snimanje iznimno je učinkovito u otkrivanju ovakvih kostanih abnormalnosti i formacija cisti. Međutim, većina medicinskih protokola preporučuje uključivanje specijalista za uho, nos i grlo ako postoji značajno zadebljanje sluznice veće od 3 milimetra ili ako se vide promjene slične polipima. Takav suradnički pristup pomaže osigurati da budu prepoznati slučajevi kod kojih osoba možda ima nedijagnosticirane probleme s sinusima ili čak potencijalne rastove koji zahtijevaju liječenje.
Bilo da je poslovna suradnja ili promet u industriji.
EN
Vruće vijesti